19/03/2024

Nacionalni standardi

Da bi se obezbedio održiv uticaj međunarodne standardizacije na socijalni i ekonomski razvoj, nacionalne organizacije za standardizaciju imaju obavezu i odgovornost da razne činjenice vezane za rizike stave u kontekst socijalnog dijaloga, razvijanjem društvene odgovornosti svih ključnih aktera za prevenciju i upravljanje rizicima vanrednih situacija.

Većina nacionalnih standarda za upravljanje rizicima u razvijenom svetu odnosi se na terminologiju, proces ili metodologiju upravljanja rizicima, organizacionu strukturu i ciljeve upravljanja rizicima.

Postoje neoborivi dokazi da su štetni događaji posledica neulaganja u bezbednost, odnosno neprimenjivanja odgovarajućih standarda. Uz to, od posebnog značaja za Srbiju je i to što su standardi kriterijum odlučivanja za investitore i omogućavaju unapređenje veza sa okruženjem.
Suština primene standarda za procenu rizika jeste utvrđivanje da li nivo bezbednosti organizacije odgovara procenjenom stepenu rizika.

Nacionalni standard za procenu rizika SRPS A.L2.003, Društvena bezbednost – Procena rizika u zaštiti licâ, imovine i poslovanja

Razlozi donošenja standarda

 Zakonskim i podzakonskim aktima propisuje se obaveza i način procenjivanja rizika u raznim oblastima a ne postoji metodološko uputstvo koje objedinjava procenu svih rizika koji ugrožavaju lica, imovinu i poslovanje
 Sistemska neusklađenost procena rizika nadležnih organa u oblasti V/S
 Primenjujući propise iz raznih oblasti bezbednosti i zaštite, organizacije se fragmentarno odnose prema bezbednosti, što nepovoljno utiče na njihovo poslovanje, budući da je procena rizika prepuštena pojedinim organizacionim jedinicama, a ne organizaciji kao celini
 Procene rizika za potrebe državnih organa i privatnih institucija rade samozvani eksperti, zasnivajući svoje rezultate na paušalnim procenama. Pri tome, ne snose nikakvu odgovornost za nastanak štetnih događaja kao posledicu nestručnih procena;
 U odsustvu adekvatnih procena precenjuju se opasnosti, pa time i institucija osiguranja, a mere bezbednosti ne odražavaju stvarni nivo ugroženosti, što zajedno može da vodi nastanku štetnih događaja.

Karakteristike standarda

 Primenjen je sveobuhvatan i proaktivan pristup upravljanja rizicima.
 U standard su ugrađeni principi i uputstva sadržani u odgovarajućim međunarodnim dokumentima i standardima za upravljanje rizicima, prilagođeni normativnopravnom, ekonomskom i društvenom ambijentu Republike Srbije i, naročito, specifičnostima domaćeg tržišta.
 Za osnov procene standard uzima akte procene rizika propisane postojećim zakonskim i podzakonskim propisima.
 Standard sadrži zahteve i uputstvo za procenu drugih kategorija rizika za koje nije propisana odgovarajuća metodologija procene: opštih poslovnih rizika, pravnih rizika, rizika od protivpravnog delovanja eksternih i internih subjekata, kao i rizika neusaglašenosti sa standardima.
 U okviru standarda je razvijena jedinstvena metodologija procene rizika u zaštiti licâ, imovine i poslovanja, sa precizno definisanim kriterijumima i načinima izračunavanja nivoa rizika.
 U standardu su sadržani elementi društvene odgovornosti, jer se njegovom primenom omogućava integrisanje svih funkcija bezbednosti u okviru jedne organizacije, olakšavajući na taj način i subjektima šire zajednice, pre svega državnim organima, da uspostave jedinstven sistem zaštite i odgovora na sve vrste vanrednih situacija.
 Zainteresovane strane izložene potencijalnim opasnostima i pretnjama koje nisu obuhvaćene ili nisu detaljno definisane zahtevima i kriterijumima za identifikaciju potencijalnih opasnosti i rizika u ovom standardu, koristiće zahteve i kriterijume koji su definisani u posebnim delovima ovog standarda.

Korisnici standarda

 Privredne i neprivredne organizacije koje vrše procenu rizika u skladu sa zakonom i podazkonskim aktima ili za sopstvene potrebe;
 orgnaizacije koje pružaju ili koriste usluge privatnog obezbeđenja;
 osiguravajuća društva i finansijske institucije;
 obrazovne i naučne institucije;
 lokalna samouprava i nadležni inspekcijski i drugi organi i tela koja vrše procene rizika;
 sportska društva;
 celokupna stručna javnost koja upotrebljava jedinstvenu terminologiju u oblasti zaštite licâ, imovine i poslovanja.