29/03/2024

Nakon više od godinu dana od početka pandemije COVID-19, vrlo logična pitanja o podrijetlu SARS-CoV-2 virusa koji uzrokuje COVID-19 koja su do sada bila tabu tema ponovno su aktualizirana.

Najnovije rasprave nesumnjivo pojačavaju geopolitičke napetosti između vodećih aktera – Sjedinjenih Država i Kine, a zapadne vlade jedinstvene su u stavu kako Peking ima politički interes kada je riječ o izvoru pandemije. Naime, još otkad je bolest COVID-19 prvi put izbila u Wuhanu, Kina se usredotočila na kontroliranje informacija o koronavirusu, međutim, gotovo podjednaku strategiju primijenila je i EU kao i većina euroatlantskih saveznika. U ovom članku namjera nam je analitički predočiti činjenice zbog kojih su neki aspekti javnozdravstvene i sigurnosne krize COVID-19 za dio javnosti vrlo kontraverzni, iako ih akademski i medijski diskurs smatra opskurnim, te ih pozicionira u prostoru tzv. „teorija zavjere“. Ipak, u situaciji kolektivne ugroze i neizvjesnosti, kao i suspendiranih načela demokracije, ova problematizirana pitanja koja imaju snažan utjecaj na stavove javnosti, svakako zahtijevaju odgovore. Dosadašnje komunikacijske strategije, koje su u potpunosti odbacile društvenu raspravu, produbile su društveni rascjep između većine zapadnih vlada i građana i povećale nepovjerenje prema znanstvenim ekspertizama i medijskim izvješćima, ali i  institucijama sustava.

Odnos između ljudskih prava, individualnih sloboda i sigurnosti jedno je od ključnih pitanja suvremenih međunarodnih odnosa. U liberalnim demokracijama, ali sve više i u autoritarnim političkim sustavima građani učestalo brane svoja prava pred državom, istovremeno zahtijevajući da ih ta ista država zaštiti od mogućih sigurnosnih ugroza. Stoga su ljudska prava i nacionalna sigurnost vrlo usko povezani, a koncept sigurnosti ključan je za razumijevanje procesa sekuritizacije javnozdravstvenih politika u posthladnoratovskom razdoblju. Naime, od početka 1980-tih niz novih globalnih zdravstvenih izazova, poput pandemija HIV/AIDS-a, SARS-a, Ebole i Zika snažno su destabilizirali zemlje u razvoju. Njihovo je širenje u razvijenim zemljama olakšano procesima globalizacije, zbog čega se globalni interes za zaštitu javnog zdravlja znatno povećao. Uzastopne epidemije uzrokovane novim patogenim virusima, kao i egzistirajuća prijetnja bioterorizma koji podrazumijeva namjerno oslobađanje virusa, bakterija ili drugih mikroba koji uzrokuju bolest ili smrt kod ljudi, životinja i biljaka osnažili su nastojanja međunarodne zajednice za usvajanjem sveobuhvatnog, globalnog pristupa u borbi protiv zlouporabe biološkog oružja. koje je još 1947. godine, pored nuklearnog i kemijskog, uvršteno u popis oružja za masovno uništenje.

Detaljnije na https://www.geopolitika.news

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *